Međunarodni dan žena prilika je da još jednom jasno progovorimo o položaju žena u društvu i podsjetimo kako put prema stvarnoj ravnopravnosti žena i muškaraca još uvijek nije završen. Iako su zakonski okviri koji jamče ravnopravnost postavljeni, praksa pokazuje da su promjene spore, a stereotipi i dalje duboko ukorijenjeni u društvu.
Zabrinjava i činjenica da su prava žena, posebice reproduktivna prava, ponovno sve češće predmet javnih pritisaka. Organizirane skupine tzv. molitelja, odnosno klečavaca, koji se okupljaju na trgovima i ispred bolnica, pokušavaju ograničiti pravo žena na zdravstvenu zaštitu i slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu. Takvi pritisci predstavljaju izravno ugrožavanje temeljnih prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Istovremeno, društvo se i dalje suočava s ozbiljnim problemima poput nasilja nad ženama, nedovoljne institucionalne zaštite žrtava, energetskog siromaštva te nejednakog pristupa kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti. Rješavanje tih problema zahtijeva snažniju reakciju institucija, ali i jasnu političku volju.
Važno je kontinuirano raditi na politikama koje ženama olakšavaju usklađivanje privatnog i poslovnog života. Ulaganja u obrazovnu infrastrukturu, jednosmjenska nastava u većini škola, razvoj cjelodnevnog boravka u školama te širenje mreže dječjih vrtića konkretne su mjere koje ženama omogućuju lakšu organizaciju svakodnevnih obaveza. Jednako je važno nastaviti poticati žensko poduzetništvo i ekonomsko osnaživanje žena. I danas se suočavamo s fenomenom tzv. „staklenog stropa“ – žene su prisutne u obrazovanju, javnom životu i na tržištu rada, ali znatno rjeđe dolaze do najviših upravljačkih i političkih pozicija. Ravnopravnost nije moguća bez veće zastupljenosti žena na ključnim mjestima odlučivanja u politici i gospodarstvu.
Međunarodni dan žena nije samo simboličan datum, već podsjetnik da ravnopravnost nije postignuta sama od sebe i da se za nju moramo kontinuirano boriti.