Zagreb, 13. svibnja 2022. - Kako je u razdoblju 2000-2004. ipak, a za mnoge neočekivano, pokazano da je u Republici Hrvatskoj moguće izgraditi veliki kapitalni razvojni projekt u cijeni i roku, autocestu Zagreb-Split, tako je i sad sazrelo vrijeme da Zagreb napokon krene rješavati jedan takav problem - svoj Gordijski prometni čvor.
Već dulji niz godina govori se o određenom broju megaprojekata koji bi riješili dijelove zagrebačkog prometnog gordijskog čvora.
Nabrojati ćemo samo najpoznatije:
Produžetak Branimirove i Vukovarske do Sesveta, rekonstrukcija Remetinečkog rotora, Jarunski most, rekonstrukcija Sarajevske Ceste, produžetak Baštijanove - spoj Voltinog naselja i Španskog, gradnja Šarengradske, produžetak Prisavlja, sjeverna obilaznica, tunel kroz Medvednicu.
Do sad je realiziran samo Remetinečki rotor, čime je sanirana i točka s najvećim brojem prometnih nesreća u Republici Hrvatskoj. No, to je samo jedna točka, a gužve na prometnicama grada dalje rastu.
Opterećenje cestovne infrastrukture raste, ceste naprosto ne postoje u potrebnom broju i širini a još više manjka garaža i parkinga. Jedan od razloga je izniman rast individualnog prijevoza, građani ulaze autima u grad tj. centar jer ne postoje kvalitetne alternative.
Kako cijela Europa ubrzano juri prema električnim automobilima, problem će za nekoliko godina postati još i veći, jer električni automobili zauzimaju prometne površine na još duži period. Alternativa u obliku biciklističke mreže pri tome je i dalje vrlo manjkava te se slabo koristi. Željeznički promet grada iako ima značajan potencijal i dalje nije cjelovito riješen, kao uostalom ni u ostatku Republike Hrvatske.
- Što je potrebno učiniti?
Potrebno je osnažiti zapušteni šinski promet koji će svojim postojanjem trajno smanjiti pritisak automobila u širem prostoru grada. Lakošinska željeznica analizirana je još 2006.g. te se pokazala racionalnijim rješenjem u usporedbi sa (pre)skupim metroom. Od tada se po ovom pitanju nije napravilo doslovno ništa. Kako nam sada na raspolaganju stoje iznimna sredstava iz paketa europske solidarnosti, potrebno je krenuti u realizaciju ovog sustava.
Studijom iz 2006.g. (Kolić, Gulyas, Irshad) predviđeni su koridori Dubec – Špansko te Mihaljevac - Dugave uz krak na pravcu Rooseveltov Trg – Jadranski Most – Utrine. Prosječna brzina ovog sustava bila bi 25km/h što je dvostruko brže od sadašnjeg tramvajskog prometa te svakako dovoljno brzo da motivira sve nas na intenzivno korištenje lakošinske željeznice. Ovo bi dovelo do iznimnog rasterećenja šireg centra grada te se ne bi morala graditi brojna nova alternativna infrastruktura potrebna za „savladavanje“ rastućeg pritiska automobila. Kako se trase lakošinske željeznice mogu raditi u etapama, financijski teret može se podijeliti na prihvatljive iznose. Od 500-600 milijuna Eura za navedene koridore, cijena je u međuvremenu narasla vjerojatno i dvostruko. No cijena alternativnih rješenja potrebnih za rastući prirast automobila je i nekoliko puta veća. Utoliko je pokretanje razvoja lakošinske željeznice i ekonomično i razborito raspolaganje novcem svih Zagrepčana. Lakošinska želejznica donijeti će i veliku uštedu vremena svima nama, smanjiti zagađenje ali i povećati cijene nekretnina.
Stoga ne postoji razlog da se odmah ne krene u pripremu i realizaciju barem prvog koridora, gdje bi se značajan postotak sredstava dobio i iz EU fondova. Potrebno je samo odrediti odgovornu osobu, dati rok te krenuti u realizaciju, smatraju Reformisti Grada Zagreba.